Kao što smo vam već rekli u prethodni članak, ponekad postoje slučajevi zloupotreba moći od strane nastavnika i u tim se situacijama učenik ili studenti često nađu pred kompliciranom misijom ako žele pokazati nepravedno ponašanje učitelja. Ali nije sve uvijek izgubljeno, postoje načini da se argumentiraju činjenice i ne ostavi slučaj neriješenim.
Koje situacije to opisuju nemara? Kao što smo već spomenuli, oni se odnose na uvrede, nepoštovanje, upotrebu fizičkog nasilja ... ukratko, očito na potpunu zloupotrebu autoriteta i tiraniju koja plaši i podriva samopoštovanje učenika. Ove nastavne metode Mogli bi se koristiti prije nekoliko godina, gdje su se izricale kazne s razlogom, ali - prije i sada - nastaju nezamislive situacije i moraju se položiti prava za rješavanje ovog arhaičnog mentaliteta.
S obzirom na dokaze o činjenicama ovih karakteristika, prvi korak je dogovorite intervju gdje su prisutni mentor i direktor centra. Vrlo važan aspekt koji treba uzeti u obzir je da će se obično od nekoliko ljudi tražiti da potvrde ono što se iznosi, što će zahtijevati da drugi studenti moraju dati komentare. Mora se uzeti u obzir da će jednoglasnost mišljenja dati veću vrijednost onome što je izloženo. Također će biti normalno da odluka donese sukob između obje strane (učionice / učitelja), i to je u određenoj mjeri razumljivo, jer najviši autoritet centra treba znati sve moguće verzije.
Na kraju će se istina dokazati, ali zasnivat će se na borbi za to da se pravilno razjasni. Šutnja omogućava samo nepravednu situaciju koja se može nastaviti ponavljati. Na isti način studenti nemaju uvijek sva prava i njihovo se ponašanje mora kontrolirati, učitelji nisu uvijek u posjedu istine i obrazovni metod prikladnije.
Zanimljivo i istinito, ne može biti lako, ali se može postići ... Svi griješimo
Kada je petogodišnji dječak koji traži pomoć, kaže nam da ga vežu, drmaju i da ga udara čuvar menze koji je učitelj. Šta možemo učiniti?
U mom slučaju sam na univerzitetu, već sam dva puta razgovarao sa šefom studija i ona je razgovarala sa nastavnicom, ali čini se da nema promjena.
Omalovažava nas rekavši da ne znamo pisati, da je to najzaostalija klasa koju je ikad susreo. Zamolio sam ga da ispravi posao ispred mene. Talijanka je, počela je izgovarati dugačke rečenice koje ne razumijem i prekrižila ih. Ljudi koji su završili srednju školu sa školarinom, ne mogu doći do petice sa ovim nastavnikom. Toliko govori da odstupa od teme i ne znate čemu ciljati, a što ne učiti. Na božićne praznike šalje nam nekoliko dokumenata i bez ikakvog objašnjavanja ili odgovaranja na pitanja polaže ispit.
Ne daje nam ocjene, ako ih želimo znati, moramo tražiti poduku s njom. Nakon obavljenog puno posla i ispita, kaže da nema dovoljno ocjena.
Posljednje što je uradio bilo je s partnerom. Disleksična je, ali to ne znači da se razumije i jako trudi. Stvar je u tome što je, prema riječima učiteljice, izvještaj o disleksiji nije stigao, suspendirala je sva radna mjesta, rekla joj je da čita više i nauči pisati, što mi Španjolci ne znamo i zato stranci uzimaju naša radna mjesta itd. Stavio je teme koje se neće reći.
Ova učiteljica ima počasnu diplomu u svojoj povijesti istorije umjetnosti i podučava nas sociokulturnoj dimenziji turizma, postoji određena veza i kvalificirana je, ali daje nam samo video zapise na engleskom jeziku sa prevodom, ne dijeli svoje poene moći i oni koji su predstavljeni na ocjenu samo ne znaju da bi trebali učiti.
Pa, nije malo, ali sve to kažem, jer zaista ne znam je li to zloupotreba moći ili bijes koji ima prema Špancima i diskriminacija koja mu se stavlja na teret.
Izaskune, izvijesti to izravno, osim ako ništa ne radi više od petogodišnjeg djeteta, ljude s takvom vrstom ponašanja treba ubrzati i ukloniti iz obrazovnog okruženja.
Učiteljica uvijek kažnjava učenike jer se drugi ponašaju loše i većinu vremena dok žive kažnjeni, ona kaže da svi plaćaju jednog i kaže da su njihova pravila, je li to dobro izvedeno?
Iako se čini nevjerovatno, mog sina koji je u trećem razredu psihološki je zlostavljao nastavnik jezika, to je kod našeg sina izazvalo strah i posljedično je završio kod psihologa i psihijatra.
Tijekom cijele godine nastavnik jezika je hijerarhijski zlostavljao, uvredio aroganciju, samovoljno do te mjere da je našeg sina ostavljao u depresiji koja je trajala mjesecima.
Ako mi neko može pomoći, cijenit ću.
Stvarno se osjećam ogorčeno kao učiteljica u kampusu gdje moja kćerka pohađa školu La Arboleda 8187 Santa Rosa vrijeđa, vrišti, kasni, stavlja bilješke od 05,07. I samo jedan učenik prolazi sa 17, bez obzira na samopoštovanje učenika , osjećajući se teško položiti prolaznu ocjenu jer učiteljica posjeduje njezinu olovku i stavlja ocjenu koju želi. moja kći koja je na trećoj godini srednje škole ima ocjene 16 17 18 na različitim kursevima svake godine koje je učila, dobiva prvo mesto i na tom kursu ZNANOST, TEHNOLOGIJA I OKRUŽENJE. 07 SAMO DODATNA NAPOMENA kako biste osvojili drugo mjesto dajući prednost ostalim učenicima
Šta ako bi me učitelj udario u grudi i odnio mi glavu željeznom cijevi
Nikada ne mogu reći da trebaju imati podršku drugih učenika jer ih oni u strahu da će ih učitelj odgoditi nikada neće podržati. Ako student pokaže nedostatak poštovanja, ne bi se trebao suočiti ni sa njim. Nastavnik mora biti praćen i sigurno će se neko dostojanstveno ponovo javiti i treći put da ga izbaci. Preseci loptu. jer postaju žrtve kad su napadnuti, ali niko ne odmaže kad učitelj zloupotrebi njihovu moć.
Nikada ne mogu reći da trebaju imati podršku drugih učenika jer ih oni u strahu da će ih učitelj odgoditi nikada neće podržati. Ako student pokaže nedostatak poštovanja, ne bi se trebao suočiti ni sa njim. Nastavnik mora biti praćen i sigurno će se neko dostojanstveno ponovo javiti i treći put da ga izbaci. Preseci loptu. jer postaju žrtve kad su napadnuti, ali niko ne odmaže kad učitelj zloupotrebi njihovu moć.
Dobro jutro,
Učim o tome kako se ponašati u stavu zloupotrebe moći od strane nastavnika koji sam morao izdržati dvije godine u višem ciklusu obuke koji sam upravo završio i na kraju mi ostavio vrlo nisko samopoštovanje.
Moje se okolnosti razlikuju od onih u tipičnim slučajevima, jer je to bio razred u kojem je bilo različito učeničko stanovište u pogledu godina, ali sa velikom većinom prevladavanja još uvijek adolescentnih ljudi, «neukih» u dobrom smislu riječi (ponekad i u lošem smislu) i da mnogi nisu bili tamo da bi upravo učili, već da bi stekli diplomu pokušavajući što manje i živeći od prihoda. Bio je to vrlo loš razred i većina nastavnika nije ni svoje podučavanje shvatila ozbiljno. Bila sam jedna od najstarijih i došla sam sa fakulteta. U tom okruženju učitelji koji su pripadali tom ciklusu takođe su nastojali da se međusobno štite prijateljskim odnosima, uslugama i porodičnim odnosima.
Jedan od nastavnika, najgori od svih, sa mnom je počinio neodgovornu upotrebu ličnih podataka. Početkom godine svima nam je dao upitnik kako bismo popunili lične podatke o pripadnosti: dob, adresu, e-mail, datum rođenja ... Nije mi smetalo da ih dam, vjerujući da će biti dobro iskorišteni koristiti. Stavio ih je u svoju bazu podataka tableta za procjene i slično. Troje učenika koji su mi najviše smetali u razredu i koji su mi jako smetali, zamolili su tog učitelja neke informacije koje im nisam htio dati jer im nisu bili povjerenje i ma koliko te informacije bile banalne, sa nezrelošću imali ono što će učiniti da ga iskoriste protiv mene da me nastave nepoštivati. Taj je učitelj rekao tim ljudima mojih godina, a to je ono što su željeli znati, a on je pristao da im to kaže konzultirajući svoj tablet. Očito sam bio u pravu pa je život s tom grupom ljudi, a neki drugi postali nepodnošljivi zbog njihove nezrelosti, i što je najgore od svega, rekao je učitelj prenio da koncept povjerljivosti ne postoji i da se bilo čime postiže ono što želite. Nisam bio prisutan kada se dogodio taj događaj, ali oni su sami priznali kako su to saznali.
U slijedećem tečaju svjedočio sam kako je učinio nešto slično s informacijama na tabletu. Moj kolega je želio znati je li takav dan rođendan drugog učenika jer mu je rekao da će ga proslaviti i tako izbjeći grupni zadatak. Ni kratak ni lijen nije pitao tog profesora je li taj dan zaista njegov rođendan, a on je, pregledavajući bazu podataka, rekao da. Na suptilan način rekao sam svom partneru da te informacije ne mogu saznati na taj način jer postoji nešto što se zove povjerljivost i da nije za javnu upotrebu, a ni on to ne bi smio raditi. Moj me partner ignorirao, ignorirajući ono što sam mu rekla.
Ali stvar s ovim profesorom ovdje se ne završava pitanjem povjerljivosti. Pa, vršio je psihološki pritisak na mene, ne poštujući moju volju i moje ostvarivanje individualne slobode. U drugoj godini nisam željela kupiti personaliziranu odjeću iz ciklusa koji su naručili, jer sam već kupila u prvoj godini i činilo mi se glupo opet potrošiti na to. Uprkos tome što je imao moju slobodu i bio donekle dobrovoljan, držao je moju odluku u mojem licu jer smo svi morali biti odjeveni jednako.
On je osoba koja sve kritizira i puno se miješa u živote drugih. Na časovima mu je bilo uobičajeno da pravi pauze gdje bi razgovarao o bilo kojoj temi, gotovo uvijek o sportu, o čemu se i bavio naš ciklus. Omalovažavao je svakoga na koga nije blagonaklono gledao, bilo zato što se u svom načinu razmišljanja i djelovanja razlikovao od njega ili nije radio ono što je želio. Loše je govorio o medijskim likovima, ali loše je govorio i o kolegama s drugih promocija, iz druge godine ciklusa, pa čak i o kolegama profesionalcima iz istog centra (ali ne i iz ciklusa obuke). Tada se pohvalio da je tolerantna, asertivna i politički korektna osoba. Zanimljivo je da u prvoj godini nije imao vremena završiti cjelokupan nastavni program jednog od svojih predmeta. Zašto bi to bilo?
Najgore je bilo što je na neki način ovaj učitelj svojim šalama nagovarao učenike. I kao što sam rekao na početku, većina ljudi je bila više tu da se druže i zabavljaju nego da uče. Da se izrazim na neki način, slijedio je njihov val kako bi stekli njegovo povjerenje. S nekima je već imao prijateljski odnos prije nego što ih je podučavao u ciklusu, jer je bio s delegatom 2. godine koji mu je bio blizak prijatelj, čak su imali i brojeve telefona, a komunicirali su mnogo češće nego kao student-učitelj, poput kao bliski prijatelji. Zanimljivo je da je delegat 2. razreda imao više od 40 godina i za svoje godine bio je vrlo nezreo iako je ponekad želio biti zreo, a također je išao sa smiješnim stavom. Ponašao se u istom stilu kao i taj učitelj. Ponekad sam vidio da previše suosjeća s ljudima s puno kolega i onima koji nisu imali isti način da nas maltretiraju, kritiziraju, upiru prstom u nas da smo drugačiji, čineći nas lošima pred svi i kao lažovi ili da smo pogriješili sa svime što smo rekli i manipulirali istinom po volji.
Čak sam razmatrao mogućnost promjene centra zbog sve štete koja mi je nanesena, ali bilo mi je komplicirano zbog rasporeda vožnje i parkiranja na drugom institutu. I trebao mi je naslov da bih uskoro počeo raditi. Mnogo puta sam se vraćao kući sa glavoboljom i jednog dana tako siti dao sam mi se da pitam da li je to tačno ili ne, govoreći Ministarstvu prosvjete o pitanju povjerljivosti. Nisam sve ispričao u detalje, jer više da se posavjetujem nego da prijavim, jer je ovako nešto ozbiljno i prvo me htio obavijestiti da znam jesam li u pravu. Nešto kasnije inspektor je bio iznenađen. Bilo je to u prvom. Prije toga, tada je privatno razgovarao s delegatom, pitajući ga o tome koje podatke je taj profesor tražio na početku kursa. Tada je razgovarao sa mnom putem pošte koju sam poslao i rekao sam šta se dogodilo. Inspektor se složio sa mnom da je riječ o zloupotrebi podataka. Budući da me sve to zateklo, ne znam da li sam bio u pravu kad sam izdao učitelja. Pa, bojala sam se da će lijek biti gori od bolesti jer sam zloupotrebljavao moć. I zato na kraju to nisam učinio, iako sam to želio. A da je znao nakon čega mora živjeti nepravedno, da, morao bi. Kako se poklopilo da je delegat otišao baš kad sam htio ući, on mi je ispričao posjet inspektora i rekao više školskih kolega o onome što se dogodilo. Oni su manje-više znali o čemu se radi. Tu se šef studija loše ponašao ne uzimajući sve to u obzir i pozvavši me baš u tom trenutku. Kako je većina ljudi bila u kontaktu s tim učiteljem, počeli su da me maltretiraju i u praktičnoj nastavi njega mnogi su se složili da će to sabotirati. Ne znam da li bi to predložio, ali saznanje da me ne bi me iznenadilo.
Na drugoj godini, prije zatočenja u njegovom razredu, gdje nas je postavio kao vježbu da izvedemo petominutni monolog, kada je završio s izlaganjem mene i drugog druga iz razreda, zastrašivao nas je pred cijelim razredom o aspektima našeg ličnog života nego bilo tko drugi Da imam problema s nekim, razgovarao bih o njemu nasamo. Pa ipak, to je i dalje stav koji za mene premašuje mogućnosti nastavnika. Ali učinio je to pred svima kako bi potvrdio svoj ego i učinio da izgleda politički korektno. Mojem drugom kolegi, jer je bio vojno lice, rekao je da ne vjeruje ni u šta što je rekao i da je došao na ciklus da se pred svima pokaže svojim akrobacijama. I rekao je tipičnu uvredu svoje zemlje "chorero". I na kraju joj je rekao da joj sve to govori asertivno. I rekao mi je da je vrlo suzdržana osoba koja ne želi da se znaju moje godine (aludirajući na događaj koji se dogodio). A onda mi je rekao šta radim ovdje u ovom ciklusu i šta bih planirao raditi kad se završi. Nagovijestio je da sam bezvrijedna povezana s tim ciklusom (i nisam prva to rekla nekoj osobi). Takođe me nije poštovao kao preduzetnicu koja se sama školovala u stvarima i gradila projekte na Internetu. Reći da je sve ovo glupost i da ne vrijedi za život, uprkos činjenici da je u tom ciklusu postojao kurs za poslovanje i poduzetništvo. Tada sam više nego ikad požalio što nisam priznao njegovo ime inspektoru. Halucinirao je svojim stavom i mrzio je što svi ljudi njegovo ponašanje vide kao normalno.
Mogao bih nastaviti da pričam još mnogo stvari o njemu i jednom od njegovih kolega, jer je gotovo dovoljno da napišem knjigu.
Sad kad sam napokon prekinuo vezu s tim učiteljem i nekim otrovnijim i kad sam daleko od tog pakla, konačno razmatram mogućnost da sve kažem na inspekciju. Nisam od ljudi koji vole zaobilaziti tužbe i sve to, ali smatram da sam pretrpio puno štete na svom dostojanstvu i čini se nepravednim da sve mora proći nekažnjeno i napraviti čistu facu. I da je meni kao nastavniku neuspjeh u prenošenju vrijednosti poput povjerljivosti, poštovanja, tolerancije, napora, usavršavanja i učenja, što ih je natjeralo da vjeruju da je život šala i da sve ide da bi se bilo što postiglo.
Želio bih znati kako biste mogli postupiti u ovom slučaju.
Hvala!
Zdravo, dobro jutro, ja sam 11-godišnji dječak i studiram u Securdariji. Od toga u Španiji imam učitelja koji me zlostavlja vrijeđajući me i sve one stvari koje moram učiniti? ◑︿◐
Razgovarajte sa roditeljima i recite im kako bi oni znali šta vam se događa u školi, recite im kako se osjećate što vam taj učitelj radi i roditelji će vam pomoći, oni će znati što treba učiniti, neophodno je da to učinite recite roditeljima jer će znati kako to radite. Osjećate što vam se događa u školi i recite učitelju ili učitelju da imate, oni će znati što treba učiniti, ali recite im učitelju ili profesorima jer će razgovarati s učitelj koji vas vrijeđa, prvo će to riješiti, učinite to, ali recite vam školskog druga. Pomoći će vam jer ćete razgovarati s prijateljima ili porodicom, pružit će vam podršku i vjerovati da je bolje razgovarati s nekim ako u tome ne uspije slučaj s direktorom škole i oni će razgovarati s učiteljem koji vas vrijeđa, ali pošaljite pismo i pošaljite ga školi govoreći da vas vrijeđa ono što vam govori ili što vas tjera da im kažete istinu ili ono što zaista osjećate kako pismo šalje to učitelju ili nekome, ali direktor će znati što treba učiniti jer morate im reći da će vam netko pomoći nadam se da ćete dobro proći
Njezin vlastiti učitelj prezire moju 14-godišnju kćer pred cijelim razredom tražeći tri puta odlazak u toalet i negirajući je jer ima maniju jer je imala loše ponašanje, ali kad shvati i želi promijeniti one onemogućiti život tako da se vrati na svoje stare staze, umjesto da procjenjuje šta je postigao. Na kraju je morala napustiti učionicu bez dozvole, zašto se popiškila, ali kad se vratila, čekao ju je kolega iz razreda, koji je delegat razreda koji će je na adresu pratiti dijelom i šefom studija protjerao je jer je učitelj rekao da joj je nedostajalo da je poštuje. U ovom institutu vrijedi samo ono što kažu nastavnici i direktori. Ako to može učiniti učitelj koji se brine da su djeca navodno dobro ... Što neće, sram je ovo obrazovanje koje nam nameću. Da nisu s fiksnim položajem, pjevao bi drugi pijetao.
Ne može se tvrditi kada je korporativizam tako jak. Moja ćerka je pala na predmetu iz prakse sa odobrenom teorijom. Učitelj je loše planirao praksu. Moja kćer je obavijestila učitelja o velikoj grešci koju je godinama radila, stavljajući u zakone zastarjelu praksu, loše planiranu, što je dovelo do pogrešnog predstavljanja njenog sadržaja. Rekao je stručnjak, to je bila praksa za kantu za smeće, ne toliko po svom sadržaju (učenika), koliko po svojim tačkama koje je trebalo razviti (dao nastavnik). Apsolutna nula bila je za nastavnika (prema stručnjacima u toj oblasti). Posjete profesoru, dekanu, čak i inspekcija, jedino što je poslužilo bilo je rečeno da ne može nastaviti još godinu dana s tom praksom u tako lošim uvjetima. Ispravljen je narednih godina za studente, ali mojoj kćeri je ostala neizvjesnost. I pretpostavljam da bi bilo još mnogo sličnih slučajeva. Korporativizam nije dozvolio mojoj kćeri da to odobri, samo da bi sprečio hiljade drugih studenata na budućim kursevima da nastave sa greškama koje je počinio ovaj profesor, osim činjenice da posao nije bio toliko loš da bi mogao da se obustavi uprkos uputama datim dao učitelju, trebali su ga ukloniti sa položaja kojem on nije pristupio protivljenjem i koji se sastojao od vitalnog rada za predmet i on ga je podizao zastarjelim zakonima i uputama. Postoje svi radovi tolikog broja učenika i prethodnih godina koji pokazuju koliko je loš učitelj u tome bio. Barem ću uzeti jednu stvar, inspekcija koju zamišljam povukla ga je za uši, jer ga je sljedeće godine ispravno podigao, slijedeći upute koje su mu dale moja kćerka i ostali stručnjaci. Iako su se svi pobrinuli za pokrivanje greške i ništa se ne događa. Ostao mu je neizvjesnost. Ko želi dokaz, ko ga traži na univerzitetu, u radovima, postoji istinitost onoga što kažem. Oni također mogu pitati hiljade učenika koji su radili posao slijedeći neispravne i pogrešne upute, tu su svi radovi, svi dok ih moja kći nije otkrila, loše su izvedeni, propali, kanta za smeće, ali naravno, neki su to odobrili jer sam nije bio svjestan da su pogriješili.
Trebam pomoć da osudim direktora škole koji je saučesnik dvoje nastavnika fizičkog vaspitanja koji maltretiraju učenike, a direktor ozbiljno ne poštuje roditelje učenika